Ernest Hemingway je napisao da nije bilo jutra u Africi kad se probudio a da nije bio sretan. U Africi se budite i ustajete sa suncem. Sve što morate obaviti, radite do 10, 11 sati jer tad postaje prevruće. U deset navečer ste izmoreni i spremni za krevet. Kad uzmete u obzir takav dnevni tempo, Hemingwayeva izjava postaje itekako logična, počinje Vanja Kelemen, koja je od povijesti umjetnosti i engleskog jezika završila u pustolovnom turizmu, i to u agenciji Huck Finn Adventure Travel.

- A od svih mjesta koja sam posjetila ni na jednom nisam bila toliko sretna kao u Africi. Mislim da je jedan od razloga upravo taj što ovdje nije sve podređeno čovjeku i njegovu suvremenom načinu života. Prošle godine je zabilježen najniži vodostaj Zambezija u posljednjih 20-ak godina, što je značilo redukciju struje do dolaska prvih kiša. Kiša i voda znače život i nikad ne mogu doći prerano. Ako je nema, itekako ćete to osjetiti, puno prije nego u europskom gradu. Tek nakon takvog iskustva vidite koliko je zapadna civilizacija uljuljana u osjećaj sigurnosti i neovisnosti o prirodi - dodaje Vanja, koja je posjet Africi počela najboljim raftingom na svijetu na Zambeziju, a nastavila putovanjem kroz Zambiju i Bocvanu. 

Kako Zambezi razdvaja Zimbabve i Zambiju, granicu je s prijateljima odlučila prijeći pješke preko mosta Victoria Falls. Iako su se prije puta dobro raspitali o vizama (i dobili informaciju da je za Zambiju mogu dobiti na granici), na granici ih je dočekalo neugodno iznenađenje.

- Iz Hrvatske ste, trebali ste zatražiti vizu unaprijed - rekao im je djelatnik poručivši im da se vrate u Zimbabve i zatraže vizu putem interneta. Ni to što je bila nedjelja ujutro, kad nijedan vladin ured ne radi, nije im išlo u prilog. Baš kad su htjeli odustati, Vanji pada na pamet ideja o dnevnoj vizi pa su opet okušali sreću. I dalje su im govorili da ne mogu proći, Vanja čak razmišlja o mitu ili ilegalnom prijalzu, kad stiže poziv iz Livingstonea iz kojeg potvrđuju da Hrvati mogu dobiti vizu na licu mjesta. Na kraju su sretno (i legalno) prešli granicu.


- U ovaj dio zaputite se za suhe sezone, koja traje od svibnja do studenog, što znači da želite li ići na safari, zajamčena je velika koncentracija životinja koje se skupljaju oko rijeka ili pojilišta. A i samo za niskog vodostaja može se sa zambijske strane doći na rub Viktorijinih slapova visokih stotinjak metara na kupanje u tzv. Devil’s Poolu - ističe.

U Zambiji su odsjeli u Livingstoneu, gradu koji je dobio ime prema istraživaču, dr. Davidu Livingstoneu za kojeg se smatra da je prvi Europljanin koji je ugledao Viktorijine slapove. Odavde su došli do Devil’s Poola na vrhu slapova te idući dan nastavili dalje u Bocvanu na safari.

Iz Zambije smo brodićem prešli u Bocvanu preko mjesta poznatog kao četiri kuta Afrike na kojem se dodiruju Bocvana, Zambija, Zimbabve i Namibija, a rijeka Chobe ulijeva u Zambezi. Velika mi je želja bila kampirati pod afričkim nebom. Bilo je teško naći safari koji nije preskup jer većina uključuje noćenje u luksuznom smještaju i konačno sam našla tvrtku koja radi safari s kampiranjem u Nacionalnom parku Chobe u Bocvani. Vodiči od početka vrlo jasno objašnjavaju pravila: vi ste ovdje gost na teritoriju koji prije svega pripada životinjama, dakle, ne izlazite iz vozila osim na obilježenim mjestima, ne dirajte ih i ne krećite se izvan označenih cesta.

- Spava se u neograđenom kampu; morate li noću na WC, ne idite sami, probudite cimera. Prvo poslušajte čujete li nešto oko šatora. Zatim malo otvorite vrata, pogledajte okolo vidite li kakve oči u mraku. Ako je sve sigurno, izađite i što prije se vratite natrag. Jedno poslijepodne smo vidjeli krdo slonova kako prolazi stotinjak metara od kampa. Istu noć smo čuli riku lavova u blizini. Ujutro je kamp bio prepun životinjskih tragova u pijesku. Nije sigurno kao što bi bilo spavanje u čuvanom hotelu, ali je jedno od najboljih iskustava u mom životu - priča.

Ondje se nekad mogla vidjeti i tzv. velika petorka afričke divljači koju čine lav, slon, bivol, leopard i nosorog. No nosoroga danas nema jer su ih zbog krivolova preselili na sigurnija područja.


- Jedno poslijepodne smo naišli na dvije lavice koje su se odvojile od čopora, prošle su svega dva, tri metra od našeg vozila. Stajali smo tako neko vrijeme i, dok smo ih gledali kako nestaju na horizontu, vodič je dobio dojavu da je krdo lavova nedaleko od nas ulovilo slona. Inače ne mogu ni gledati dokumentarce u kojima životinje pate ili se prikazuju scene lova i iz tog razloga sam bila malo skeptična prije safarija, no u prirodi je to nešto sasvim drukčije, normalan krug. No želeći nam pokazati scenu lova, vodič je krenuo prema lokaciji, ali putem je spazio veliku mačku kako nam se približava. S obzirom na dvije lavice koje smo netom vidjeli, pomislio je da im se pridružuje treća, no odmah nakon toga je shvatio da nam prilazi leopard. Toliko se oduševio što ga vidimo, rekao je da leoparda sretne otprilike jedanput na mjesec - priča Vanja, koja se ove jeseni opet vraća u ove krajeve Afrike koji su je, baš poput Hemingwaya, zauvijek hipnotizirali.