Psihološke rane najčešće nastaju u djetinjstvu. Kroz razgovor sa stručnjakom njima se može ući u trag, ali to može potrajati dugo, čak godinama. Također, emocionalno zanemarene osobe nemaju jasno prepoznatljive simptome. Često se taj osjećaj tjeskobe ne primijeti u djetinjstvu i on tek godinama kasnije, u odrasloj dobi, ispliva na površinu. Pri tome treba imati jedno na umu - do zanemarivanja može doći potpuno nesvjesno – mnogi roditelji uopće pojma nemaju da njihovoj djeci nešto nedostaje ili im je nedostajalo.  

Osjećaj manjka ljubavi roditelja i njihovo svjesno ili nesvjesno zanemarivanje, mogu biti grozan teret ljudima čitav život. Često si ljudi niti ne priznaju taj osjećaj jer ih počinje peći savjest zbog toga što misle loše o svojim roditeljima, koji u stvari daju uvijek najbolje od sebe. Ali, taj osjećaj se ne može potisnuti i on će se uvijek vraćati. 

Prije svega, moramo pojasniti što je to zapravo „emocionalno zanemarivanje.“ Prema autorici koja je napisala knjigu na tu temu, psihologinji Jonice Webb, taj je pojam vrlo jasan. Naime, ona objašnjava na stranici psychcentral.com, da su djeca emocionalno zanemarena kada roditelji ne uspijevaju dovoljno ili pravilno reagirati na njihove osjećaje. Ako to djeci nedostaje, može se pojaviti velika patnja i zbunjenost kod djece, koje ona ne mogu ( još ) pravilno izraziti. Većinom to završava prigovorima, sada već odrasle djece, roditeljima. 

7 znakova da ti je nedostajalo roditeljske ljubavi

Često je to onaj osjećaj koji nikako da ode. „ Sa mnom nije nešto u redu“ ili „ Drugačija sam od drugih, meni nešto nedostaje“ su tip misli koje  mogu još godinama nakon djetinjstva mučiti osobe. Također mogu nastati i osjećaji krivnje. Ali prema dr. Webb, postoje odgovori i mogućnost iscjeljenja. 

1. Imaš stalni osjećaj nelagode. Ovaj osjećaj je različit za svaku osobu. Dok neki osjećaju stalan pritisak u trbuhu, prsima ili grlu, drugi jednostavno osjećaju samo veliku prazninu. 

2. Strah te je ovisiti o drugima. Ako primjećuješ da teško prihvaćaš pomoć drugih ili ako se osjećaš nelagodno zbog toga što moraš ovisiti o nekome, to može biti jedan znak emocionalnog zanemarivanja.

3. Imaš nerealnu sliku o sebi. Teško ti je definirati svoje snage i slabosti? Znaš li što želiš i što ne želiš? Ako imaš probleme pri odgovaranju na ta pitanja, to je znak da ne poznaješ sebe dovoljno koliko bi trebala. 

4. Nemaš suosjećanja prema samoj sebi – ali zato previše prema drugim ljudima. Teško ti je pričati o svojim osjećajima, dok drugi lako razgovaraju s tobom o svojima?

5. Osjećaš se krivom, sramiš se i ljuta si na samu sebe. Sramiš se stvari o kojima većina ljudi uopće ni ne misli i osuđuješ samu sebe za najmanju sitnicu. 
 

6. Osjećaš se neispunjenom. Taj te osjećaj može pratiti kroz sve faze tvoga života; može doći i otići, ali je uvijek nekako prisutan. Ne znajući što to točno nije u redu u tvome životu, jednostavno se osjećaš loše. 

7. Imaš problema s izražavanjem i identificiranjem osjećaja i ne znaš kako s njima postupati. Osjećaš li da ti nedostaju riječi kojima bi opisala kako se osjećaš? Jesi li ponekad zbunjena time kako i zašto se drugi ljudi ponašaju i osjećaju?

Prema Jonice Webb, roditelji svojoj djeci daju dojam da njihovi osjećaji, koje oni ne mogu shvatiti ili ih podcjenjuju, nisu bitni. Dijete takve osjećaje jednostavno potisne, ali oni se kasnije u životu jave. Dobra je vijest da nije kasno! Možeš odmah osvijestiti ove osjećaje i shvatiti ih ozbiljno. Samo tako se rana, koja je nastala u djetinjstvu, može izliječiti.