I bilo je tako sve do listopada 2015. godine – onda se sve promijenilo: trogodišnji Nolan žalio se na začepljen nos – što i nije tako strašno. Međutim, njegovo opće stanje se pogoršavalo. Počeo je hrkati i po noći je jedva dolazio do zraka. Liječnici su pretpostavili da je riječ o gnojnoj upali sinusa. Nolan je morao uzimati antibiotike te poseban sprej za nos. Međutim, ništa nije pomagalo. Nakon što su mu dijagnosticirani zadebljani polipi u nosu, morao je na operaciju da mu ih uklone. 

Međutim, ni nakon operacije Nolanu nije bilo bolje. Potom su, nakon maratonskih liječničkih pregleda, Scullyjevi saznali strašnu dijagnozu: Nolan ima rabdomiosarkom, rijetki oblik raka koji napada meko tkivo. 

Za obitelj je to bio totalni šok. Liječnici su Nolanu davali male šanse za preživljavanje. Odmah je počeo s kemoterapijom – a za obitelj je počelo dugačko, mučno putovanje. Još je i Ruth opet zatrudnjela. Međutim, nije se mogla uistinu veseliti – jer je znala da će uskoro izgubiti jedno dijete. 

Od dijagnoze se Nolanova svakodnevica sastojala od bolnica, kemoterapija, bolova i suza. Ali mališan nije odustajao – svaki dan je obećavao svojoj majci da će uspjeti i da će živjeti. Ali, koliko god se hrabro borio, rak je pobjeđivao. Terapija mu više nije pomagala, liječnici više ništa nisu mogli napraviti. Posljednji CT pokazao je nove tumore – koji su pritiskali Nolanova pluća i srce te mu priuštili strašne bolove. Rak se sve brže širio.

U tom trenutku je Ruth Scully donijela nevjerojatno tešku odluku: odlučila je pustiti Nolana da umre. Na Facebooku je opisala trenutak u kojem je donijela odluku: „Sjela sam pored njega, stavila svoju glavu do njegove i potom smo pričali sljedeće: 

Ja: Poot (Nolanov nadimak), boli te jako dok dišeš, zar ne? 
Nolan: Paaaa… Da. 
Ja: Imaš jake bolove?
Nolan: (pogledao je prema dolje): Da. 
Ja: Ovaj rak te izjeda. Ne moraš se više boriti. 
Nolan (veselo): Ne moram??!! Ali ja to želim zbog tebe, mama!!!
Ja: Ne, Poot!!! Zar to cijelo vrijeme radiš zbog mene? Boriš se zbog mame? 
Nolan: Pa… da. 
Ja: Nolan Ray, koji je mamin posao?
Nolan (sa smiješkom): Da paziš na mene! 
Ja: Dušo… To sada više ne mogu. Jedina mogućnost da pazim na tebe je na nebu. (srce mi je lupalo kao ludo)
Nolan: Dakle, jednostavno da idem na nebo i tamo se igram dok ti ne dođeš? Ti ćeš doći, zar ne?
Ja: Naravno! Nećeš se tako lako riješiti svoje mame! 
Nolan: Hvala, mama!!! 

Sljedeći dan su Ruth i Johnatan prebacili Nolana na palijativni odjel te mu ukinuli intravenozne lijekove. „Ne mogu opisati kakav je osjećaj potpisati DNR-formular.“ Formular koji dopušta liječnicima da više ne oživljavaju mališana. 

„U sljedećih 36 sati gledali smo YouTube u krevetu i pokušavali se smijati koliko možemo. Sat vremena prije njegove smrti mi je opisao kako si zamišlja svoj pogreb, što će nositi na sebi, a što ljudi koji će doći, tko treba nositi njegov lijes te što će svakome od nas ostaviti.“ 

„Oko 9 sati pitala sam Nolana mogu li kratko skočiti pod tuš.“ Inače je Nolan uvijek išao sa mnom u kupaonicu te sjeo na tepih, jer se bojao da će umrijeti dok se mama tušira. Ali, ovoga puta bio je preslab. „Stajala sam u kupaonici, pogledala ga te rekla. Gledaj prema meni, vraćam se dvije sekunde.“ U tom trenutku je Nolan zatvorio oči i pao u komu. 

„Kad sam otvorila vrata kupaonice, cijeli tim je bio oko njega, gledao u mene i svatko od njih imao je suze u očima. Potrčala sam do njega i stavila mu ruku na lice. Potom se dogodilo čudo koje nitko nikada neće zaboraviti. Moj anđeo je još jednom uzeo zraka, otvorio oči, nasmijao se i rekao: 'Volim te, mama!“ Okrenuo je glavu prema meni - Nolan Scully napustio nas je u 23:54, dok sam mu tiho pjevušila u uho 'You are my Sunshine'."

Maleni Nolan živio je tek četiri godine, ali Ruth nikad neće zaboraviti koliko je veselja priuštio cijeloj obitelji. I jednom će se opet vidjeti – točno kako je Ruth obećala Nolanu! 

Na Facebook stranici NolanStrong je majka Ruth opisala Nolanovo posljednje putovanje te njegovu dugačku borbu.