Jesu li muškarci i žene s istog planeta?
Sigurno ste čuli neke roditelje ili bake i djedove kako uče svoju mušku djecu da dečki ne plaču i ako plačeš si curica. Na taj način se već od malih nogu muškarce usmjerava u tip osoba koje ne izražavaju svoje emocije, drže sve u sebi i trude se na van izgledati čvrsto, jako i moćno. Naravno, sad govorim o nekom stereotipu te se ništa od ovoga ne može zaista generalizirati i proglasiti zakonom za muški ili ženski rod. Muškarci na taj način uče zanemarivati svoje emocije, a samim time i sebe. Osoba koja nije u kontaktu sa svojom tugom ili ljutnjom, ne može zaista biti u kontaktu ni sa svojom ljubavlju, srećom, ushićenošću i slično. Ako neugodnim emocijama ne dopuštamo da ih u njihovoj punini osjetimo, tada ni ugodne ne možemo osjetiti u njihovoj punini. Možda je to razlog da su muškarci suzdržaniji kad vole od žena, ne oduševljavaju se tako lako raznim stvarima. To da je žena zadužena za kuću i djecu također je breme rane socijalizacije.
Ako se dečkiće i mladiće nauči da se za njima posprema, da im se kuha i da je sva briga o njima posao drugih ljudi, teško će kao odrasli muškarci preuzeti odgovornost za brigu o kućanstvu i obitelji. Mušku se djecu od ranih dana usmjerava i potiče na fizičku aktivnost, postizanje uspjeha i uspoređivanje s drugima te oni brzo razvijaju natjecateljski duh koji onda imaju i u poslu ili svemu drugome što rade kad odrastu. A što se tiče razlike u roditeljstvu, tu su i same partnerice pomalo odgovorne jer teško prihvaćaju da otac drugačije skrbi o djetetu nego majka i preuzimaju sve u svoje ruke.
S druge strane, djevojčice se uči da budu pristojne, konflikte rješavaju razgovorom, da suosjećaju s drugima i razumiju ih. Od malih nogu kod njih se potiče nježniji pristup, suosjećanje, briga i pažnja oko drugih ljudi. Sasvim je razumljivo da onda odrastaju u osobe koje o svemu vole puno razgovarati, koje lakše dolaze u kontakt sa svojim osjećajima i imaju dojam da ih muškarci ne razumiju kad ne pričaju o osjećajima na isti način. Žene su od malih nogu poticane na rad s detaljima poput uključivanja u razne oblike umjetnosti, uljepšavanje pomoću šminkanja i razvoj svijeta mašte kroz čitanje knjiga. Prema tome, čak je i primjećivanje detalja, perfekcionizam i osjećaj za estetikom nešto što se može usmjeriti ranom socijalizacijom. Također, iz pristojnosti i ideje da ne nameću sebe, ne stavljaju se u centar pažnje, žene će rijetko kada sebe doživljavati kao ambiciozne i ulaziti u natjecanje s muškim kolegama oko neke pozicije. Žene jesu „emocionalnije“, ali to nije nužno mana, već se može pretočiti u prednost.
Žene i muškarci imaju različit reproduktivni sustav i različiti hormonski status organizma te to utječe na njihovo ponašanje i razmišljanje. Tako će muškarci puno češće razmišljati o seksu od žena. No, ta razlika ne bi bila tako velika da se socijalizacija nije i u to područje umiješala. Nadalje, žena kad postane majka, pod utjecajem je određenih hormona koje muškarac nema te doji što muškarac ne može i samim time dolazi do različitog pristupa djetetu i različitih uloga u djetetovu životu. To ne znači da otac nema potrebe za očinstvom ili da je majka djetetu potrebnija, već da se veza djeteta s ocem razvija na drugačiji način. Biologija je učinila svoje i po pitanju mozga muškarac i žene. Postoji tendencija da se te razlike tumače u smjeru da su muškarci pametniji, no to nije točno. Zbog razvijenosti određenih dijelova mozga, što je opet povezano s ranim učenjem i socijalizacijom, žene su bolje od muškaraca u verbalnom segmentu, dok su muškarci bolji u spacijalnom odnosno u snalaženju u prostoru i vizualnom predočavanju prostora.
Muškarci i žene nisu jednaki, niti mogu biti jednaki jer imamo i različitu građu tijela, različite procese u organizmu vezane za reprodukciju i slično. No, veća je razlika među ljudima općenito nego što je između muškaraca i žena. Važno je osvijestiti da smo drugačije odgajani i moći shvatiti stavove i razmišljanja drugog spola te na taj način kreirati zajednički jezik. Također, važno je prerasti neke društvene norme i nove generacije odgajati u duhu ravnopravnosti spolova gdje djevojčice smiju primjerice igrati nogomet, a dječaci plakati.
Sunčana Rokvić, psihologinja
InsideOut, portal za primijenjenu psihologiju