Bolje je biti samac nego u lošoj vezi koliko god nam to bilo teško prihvatljivo. Ako ne znamo biti sami i ne osjećamo se dobro kao samci, očito nismo dobri sami sa sobom i u drugima tražimo „spas“. Spas se uvijek nalazi unutar nas samih, ponekad do njega dolazimo u odnosu s drugima, ali moć i odgovornost se uvijek nalaze iznutra.

Samac po izboru

Jednom smo se svi našli u situaciji „biti samac kao stil života“  i to nam je odgovaralo. Nekima zbog puno posla i razvoja karijere, neki su se zasitili partnera, odnosa, svađa, kompromisa i ostalih čari ljubavi. A neki su možda odustali od ideje života u dvoje misleći da su drugačiji i da nikada neće naći svoju srodnu dušu. Kako god, biti samac im je bio izbor i uživali su u tome. U današnjem društvu učestale i brze komunikacije te njegovanja ideje da je važno biti ekstrovertiran i okružen mnoštvom prijatelja, biti sam postaje privilegija. Kad ste zadnji puta ostali sami sa sobom i svojim mislima, željama i potrebama, posvetili se samo i isključivo sebi? Kad ste zadnji puta na miru bez jurenja za obavezama ostali u druženju s dragim ljudima, a da to nije bio vaš partner ako ste u vezi? Intimni odnos zahtijeva ulaganje truda i energije u njegovanje samog odnosa i uglavnom u tome uživamo i niti ne osjećamo napor ili da nešto zaista radimo. Ali sasvim je ok odlučiti biti samac, za dugo ili za kraće vrijeme. Čak i zauvijek, ali ja se vodim onom starom nikad ne reci nikad. Biti samac ima toliko prednosti. Ima i mana, ali nam omogućuje da se posvetimo sebi, preispitamo svoje želje, ciljeve i snove. Preispitamo svoje ideje o intimnom odnosu i partneru kakvog bismo željeli.

Također, možemo preispitati i sebe kao partnere i koliko smo zadovoljni sobom u toj ulozi. Bismo li izabrali sami sebe za partnera? Kad smo kao samci posvećeni sebi i svom razvoju te promjeni u smjeru u kojem želimo ići nastaje vrlo plodna podloga za ostvarenje veze pune zadovoljstva, ljubavi i razumijevanja ako je to ono što želimo. To može biti i dobar temelj za izgradnju kriterija kojima ćemo se voditi pri izboru partnera kako bismo izbjegli moguće povrede i razočaranja ili upadanje u neke začarane krugove loših i štetnih odnosa. Nitko nas ne može tako dobro razumjeti, pružiti nam ono što nam je potrebno i voljeti nas onako kako to možemo mi sami. Biti sam predstavlja i određeni simbol slobode jer možemo ako želimo, ali ne moramo biti u paru. I to je jedan predivan osjećaj ispunjenja iznutra za kojim većina ljudi traga u odnosu ili u partneru. A kao i sve ostalo što nam je potrebo i važno, nalazi se unutar nas samih.

Samac zbog okolnosti

Manje inspirativna i oslobađajuća opcija je kad smo sami, ali ne po vlastitom izboru. Kad čeznemo za odnosom, ali nikako da pronađemo pravu osobu za sebe ili nikako da se ta osoba zaljubi u nas. Osjećaj neuzvraćene ljubavi je vrlo težak i direktno pogađa naše samopoštovanje. Radi se o osjećaju koji je teško promišljati racionalno i logično. Ipak, može pomoći ako dođemo do zaključka da s osobom koja nam ne uzvraća ljubav ne bismo nikada bili sretni jer ona u biti ne vidi nas kakvi jesmo. Također, odbacivanje i odbijanje možemo iskoristiti, kad se izvučemo iz rupe samo sažalijevanja, za vlastiti razvoj i promjenu.

Možemo propitkivati sebe, kakvi bismo željeli biti i posvetiti se sebi, ulagati u sebe da si povećamo „vrijednost“ kao partnera. Samopoštovanje je dio nas koji gradimo, koji se razvija i pod utjecajem je iskustava u životu. Naravno da ga nemamo ako smo imali puno teških i odbacujućih iskustva. No, ima ljudi koji nas cijene, misle da vrijedimo, razumiju nas, prošli su slična iskustva kao i mi i pružit će nam potrebnu podršku. Važno je ne odustati. Možemo sigurnost u sebe steći na način da puno radimo na sebi, puno uložimo u sebe i tek kad smo sigurni i zadovoljni opet krenuti u potragu za svojom srodnom dušom. Ono što nas štiti je da kad sretnemo pravu osobu, ona će biti prava za nas jer ćemo joj se svidjeti upravo takvi kakvi jesmo.

U situaciji kad nikako da budemo zadovoljni s partnerom, uvijek upoznajemo neke krive i nikako da se zaista zaljubimo, važno je vrijeme dok smo sami iskoristiti za sebe i preslagivanje vlastitih kriterija. Možda su nam kriteriji previsoki ili tražimo na krivom mjestu. Kad jasno znamo što bismo željeli od partnera, onda možemo promisliti gdje možemo upoznati takvu osobu. Možemo od toga napraviti zadatak. A možemo se učiti strpljenju, zamišljati da naša osoba postoji tamo negdje i znati da ćemo ju upoznati. Sanjariti i maštati ili samo pustiti da se dogodi. Poželjeti i pustiti.

Ono što je svakako važno imati na umu je da sve dok mi ne dođemo do razine osobnosti i ponašanja kakve očekujemo od našeg budućeg partnera, nećemo ga niti pronaći jer bi tada partner mogao pomisliti, uh nikako da nađem onog ili onu pravu…

Sunčana Rokvić, psihologinja
InsideOut, portal za primijenjenu psihologiju