Pišem o ljepoti već godinama i moram priznati da se još uvijek nisam ulovila da mi se o nečem ne da pisati, ali postoji tema koju doslovno više ne mogu vidjeti: beauty tajne Francuskinja. Postoji ideja (od, kako bi se reklo, pamtivijeka) da je Francuskinja, ili češće Parisienne, utjelovljene idealne žene u očima druge žene jer, naravno, dečki ne puše takve priče. Ona je prije svega prirodna, ne voli se baš šminkati (osim tog famoznog crvenog ruža), kosa joj uvijek izgleda savršeno messy, vrlo je seksepilna i suptilno zavodljiva, samouvjerena je, vitka i elegantna, ima urođeno dobar stil, puši, pije litre vina i utapa u croissantima a ne dobije ni grama i, naravno, ludo je strastvena, pa i pomalo zločesta: imati ljubavnika? Nema problema.

Realno - zvuči li ova žena stvarno ili kao femme fatale iz literature i filma? Mislim, Francuskinje su prije svega obične žene, sigurno klišeji postoje s nekim razlogom, ali je li uistinu svaka žena "la Parisienne"? Umjesto da napišem još jedan dosadan, nabrijan tekst o chic Francuskinjama, okupila sam poznanice na nedavnom putovanju u Poitiers i Pariz i odlučila istražiti mit! U prvom serijalu razgovora pričale smo o ljepoti, zatim o odnosu prema tijelu i napokon o seksu, a ovo je prvi dio Français sage.

I sama se često uhvatim kako "danas želim izgledat' kao Francuskinja",  kad imam "good skin day" pa stavim samo korektor ili lagani puder, uredim obrve, stavim maskaru za izduživanje trepavica i nanesem najdraži crveni ruž, MAC-ov Ruby Woo, a kosa je čista. Postoji vjerovanje da se Francuskinje ne sređuju previše; jednostavne su, prirodne, stavljaju preparativu ispred dekorative i obožavaju crveni ruž. Manje je više, moj parfem je moj potpis i slične parole. 

Šetnjom Francuskom, koja je između ostaloga i takav epicentar poznatih beauty brendova i parfemskih kuća, nećete primijetiti mnogo pretjerano našminkanih cura. Djevojke izgledaju njegovano i sređeno, ali daleko od toga da se ne ide dalje od crvenog ruža - većina ima iscrtane obrve, rumenilo i češće ružičaste no crvene nijanse na usnama. S druge strane, vidjela sam i pregršt prelijepih, savršeno nenametljivih podloga koje izgledaju praktički kao koža bez make upa. Ipak, Sephore su stalno pune, a djevojke se ne libe isprobavati i najotkačenije nijanse. 

Djevojke koje poznajem - neke rođene Parižanke, neke iz Poitiersa, a druge iz okolnih gradova, što ih spaja? Jednostavno, šminku koriste da bi se osjećale dobro, bilo da je stavljaju puno ili malo! Upoznala sam nekoliko make up freakova (u mom rangu, dakle teška kategorija!), djevojaka koje se na dnevnoj bazi šminkaju minimalno, a za večer vole malo eksperimentirati sjenilima, tušem i tamnijim ruževima, one koje su uvijek našminkane malo, ali elegantno, pa i one koje se ne šminkaju, jer priznaju, ne znaju kako. Ipak, pokazalo se da je prosječna cura baš kao i ona kod nas - danju će staviti maskaru i korektor da se osjeća bolje (kako mnoge kažu "prikladnije za posao") i da izgleda kao da se dobro naspavala, premda to najčešće nije slučaj, dok će navečer uzeti najdraže proizvode - većina kaže tamni ruž, nekima je i legendarni crveni, ali uz to idu i maskara, tuš, nekad i highlighter! 

Krajnje, šminkale bi se možda češće da imaju više vremena i manje užurban lifestyle. Najbolje da i sama pogledaš što curke kažu o svojim beauty navikama - i što misle o tome kad ih se pita je li istina da se ne šminkaju, nose samo crveni ruž i ustaju iz kreveta sa savršenom kosom...