''Imala sam 33 godine i uživala u životu. A onda, sasvim sam slučajno jedne večeri prije spavanja osjetila sam da me „ zasvrbilo“ nešto na lijevoj dojci, te sam osjetila kvržicu čudnog oblika. Prva pomisao je bila da imam rak. Naravno da sam provela besanu noć, a već sutradan ujutro otišla sam na pregled u Kliniku za tumore. Obavila sam pregled tijekom kojega mi je obavljena citopunkcija. Nalaz je bio pozitivan te mi je potvrđeno da bolujem od raka dojke'', ovako ukratko 40-godišnja Lidija Tudor opisuje trenutke suočavanja sa saznanjem da je oboljela od raka dojke.

Lidija ističe kako nitko u njezinoj obitelji nije bolovao od ove bolesti, a ona je uredno odlazila na sistematske preglede i nikada nije bila ozbiljnije bolesna

''Pa tko bi uopće pomišljao da bi mogao oboljeti od raka sa 33 godine života. Ne postoje riječi niti slova  kojima bi mogla opisati osjećaj kada sam saznala da bolujem od raka Srušio mi se cijeli svijet. To je osjećaj koji je ostao duboko "urezan" u meni i kojeg ću pamtiti cijeli život. Tuga , strah, očaj, neizvjesnost, ljutnja... Umrijeti ću, od raka se umire. To je trenutak kada niste niti svjesni da postojite, mislite da se to događa nekome drugom'', prepričava Lidija svoje najgore trenutke u životu i dodaje kako se od doživljenog šoka uopće ne sjeća kako je nakon suočavanja s dijagnozom izašla iz Klinike za tumore i došla do auta. Sjela sam u auto i tako sjedila neko vrijeme. Vrijeme je za mene stalo, a suze su tekle i tekle. Uzela sam  mobitel i prvo nazvala mamu budući je ona već bila sva u panici što se ne javljam. Znam da sam uspjela samo reći da moram sutra u bolnicu na operaciju, a nakon toga je nastao muk i vezu smo prekinuli", govori Lidija. Kada se pribrala, otišla se pozdraviti sa kolegama na poslu jer je znala da je zasigurno neko duže vrijeme neće biti na poslu.

''Iako smo svi plakali, ti divni ljudi dali su mi toliku snagu da sam tog trenutka odlučila boriti do kraja. Tako „snažna“ otišla sam doma podijeliti bol sa svojom obitelji. Teško je u tim trenucima i njima  bilo što će mi reći, o čemu razgovarati, vladao je strah, nesigurnost, nevjerica, a tisuće pitanja u mojoj i njihovoj glavi.  Od kuda, zašto, kako....?", pripovijeda Lidija i dodaje da je njezina bolest ubrzo postala bolest cijele obitelji.

Sreća u nesreći je bila ta da se sve odvijalo tako brzo da nije imala previše vremena razmišljati. Sutradan je zaprimljena u Kliniku za tumore, obavljeni su pregledi za operaciju i već sljedeći dan je operirana, nastavila je Lidija te dodaje kako je prava borba započela nakon operacije. Zaredali su se kemoterapija, gubitak kose, mučnine, slabost, zračenje, hormonska terapija, preventivno vađenje jajnika.

"Bilo je to vrlo teško, najteže razdoblje moga života. Teški i crni dani. Koliko god sam se trudila biti jaka, i bila sam jaka, bilo je dana kada sam mislila da neću moći to sve izdržati, činilo mi da tome  nema kraja. Živjeti život i čekati dan kada moram na kemoterapiju. Pa to baš nije imalo nekakvog smisla. Imala sam osjećaj da je  za mene  život stao, a onda sam znala sama sebi reći, ja to moram nekako izgurati jer želim živjeti, a isto tako moram zbog  svih meni  dragih ljudi koji su uz mene, koji mi posvećuju svaku sekundu, minutu, sate, dane i pružaju mi neizmjernu ljubav i pažnju. Uz mene je bila moja obitelj, moja mama koja nije uvijek mogla biti hrabra( ali je to jako  dobro odglumila i  ona je podnijela  najveći teret), moja sestra koja je uz svoju obitelj svakodnevno bila uz mene i nije dozvoljavala vidjeti me uplakanu ili neraspoloženu, braća, nećaci, prijatelji, kolege", prisjeća se Lidija. Govori kako joj je najgore bilo prebroditi onaj psihološki dio.

''Kada sam mislila da sam sve to uspješno „odradila“, javio mi se problem sa snom i provela sam budna noći i noći. Budući sam se nakon terapija vratila na posao, shvatila sam da ne mogu više funkcionirati cijeli dan na poslu nakon neprospavanih noći, te sam odlučila  potražiti psihološku pomoć", ističe Lidija i objašnjava kako je psihološku pomoć zatražila u Udruzi Sve za nju. " U Udruzi sam dobila odgovore na mnoga pitanja, brojne savjete, stekla nova poznanstva, a moj problem sa nesanicom je vrlo brzo postao prošlost. Hvala Udruzi Sve za nju i tim divnim ženama na druženjima koja su uvijek puna veselja," naglašava Lidija.

Iako se kaže da vrijeme liječi sve, Lidija naglašava da  život prije i poslije bolesti nije isti. Prije bolesti bilo je i briga i problema, ali sve su to mali problemi u odnosu na život sa bolešću.

"Danas mogu reći da sam živjela „neki bezbrižan život“. Iza mene je  šest godina života s dijagnozom raka dojke i mogu slobodno reći da sam „pravu“ bitku dobila, ali moja borba i dalje traje i trajati će jer svaki kontrolni pregled koji obavljam dva puta godišnje izaziva strah, nervozu, bespomoćnost. Pregledi su iscrpljujući, a onda slijedi još iščekivanje nalaza. I tako svaki put," kaže Lidija i napominje kako je rak u njezin život donio i neke dobre stvari.

Neka nova poznanstva, nove ljude, prijatelje, sitnice koje ju čine sretnom na sasvim nov način. Osim toga, bolest ju je naučila odrediti prioritete u životu.

''Život je jedan i zaista ga treba znati cijeniti, zato bih poručila svim ženama da se redovito kontroliraju, jer danas rak dojke nije više tema o kojoj treba izbjegavati bilo kakve priče, svakodnevno se na medijima oglašavaju kampanje u kojima se pozivaju žene na  pregled, zato drage žene ne odgađajte pregled, ne oglušujete se na poziv, odvojite vrijeme za sebe, volite sebe  jer život je zaista vrijedan i nemojte misliti da se rak dojke događa nekome drugom. Ne možete znati da li će se i kada dogoditi vama ili nekome koga poznajte. Nađite vrijeme za sebe'', poručuje hrabra Lidija.

Sve o pregledima na www.budizdrava.com

''Budi zdrava", naziv je ovogodišnje kampanje tvrtke Avon povodom mjeseca borbe protiv raka dojke. Kao društveno odgovorna kompanija, Avon u suradnji s Udrugom SVE za NJU! već 10 godina provodi akcije u mjesecu listopadu s ciljem podizanja svijesti o važnosti prevencije raka dojke. Ove su godine ambasadorice akcije pjevačice Sanja Doležal i Maya Sar, a namjera je kampanjom u pozitivnom tonu podsjetiti žene na važnost redovitih pregleda i samopregleda.Od raka dojke u Hrvatskoj godišnje oboli oko 2.300 žena, a čak njih 1.000 izgubi bitku za život. Rak dojke je izlječiv ako se otkrije na vrijeme, no još uvijek premali broj žena obavlja redovite preglede, tek nešto manje od 40%.

U borbi protiv raka dojke gotovo da je najvažnije potaknuti žene na pravovremene i redovite preglede dojki. Stoga je dio Avonove kampanje i stvaranje posebne web stranice budizdrava.com koja će od sada na jednom mjestu objediniti sve nužne podatke o samopregledu i pregledima te pomoću posebne aplikacije svakoj ženi poslati individualizirani podsjetnik za obavljanje pregleda.